U teškim vremenima Srbije pod okupacijom Turske u vreme dinastije Osmanlija, koji su ostavilli gorak trag u sećanju srpskog naroda. U slobodoumnom duhu srpskog naroda još uvek je bilo pojedinaca koji nisu trpeli torturu i zulum zavojevača, te su još uvek posle Kosovskoj boja 1389.godine, i posle pada Smederevske tvrđave pod Turke 1439.godine. Među narodom je bilo pojedinaca pod nazivom „hajduci“ što bi se u nekom savremenom jeziku moglo nazvati kao odmetnik, razbojnik, revolucionar. Njih je krasila osobina da su voleli slobodu i da su bili neustrašivi junaci koji se nisu bojali, niti prezali da se suprostave zlim gospodarima.
O tome bi se moglo puno pisati ali ja želim da vam u par laganih priča ulepšam dan, sa nekom iz anegdota.
I tako davne 1800 i neke godine, trebao je da se odigra megdan, između dva velika junaka, po jedan sa srpske i drugi sa Turske strane. Naravno a ko će biti veliki srpski megdandžija do hajduk Veljko Petrović, specifičnog karaktera, koji u boj kad ide prati ga muzika i kad iz boja nakon pobede izađe, opet ga čeka muzika.
Dogovor je bio da se dvoje megdandžija susretnu na jednom brdu, gde će se sudariti dva junaka sa sabljama na konju.
Turčin beše neki čuveni i vešt borac, te su ga se svi bojali, a Veljko je bio čovek neustrašiv i brz.
Te u dogovoreno vreme, krene megdan, i udari sablja o sablju, iske odskočiše od metala, sudariše se dvoje veštih boraca ali u kobnom momentu kad je Turčin zadigao visoku sablju da odseče glavu Veljka, u tom momentu, Kušlja se spusti u kolenima i britkom sabljom, Veljko poseče protivnika i ubije ga.
Završi se okršaj, muzika poče da svira, uz njih idu i momci, zvani bećari, hajduk Veljkove družine počeše glasno vikati i radovati se: “Bravo Veljko, slava tvojoj pobedi.”
Veljko vragolasto prozbori: “Nisam ja pobedio nego Kušlja.“
Kušlju je Veljko dobio u okršaju sa jednim turčinom koga ne htede ubiti već samopobediti, ali mu na izdahu on reče tajnu da je Kušlja ratni konj, obučen da na komandu klekne kolenima ili da dokrajči protivnika palog na zemlju udarom svojih kopita, tako da hroničari beleže, da u mnogim bojevima kada Veljko nije hteo da ubije protivnika, već da ga samo porazi, Kušlja bi to učinio umesto njega.
