Jedan naš zemljak islamske vere Mujo, rešio je da sreću za veću zaradu potraži u bivšoj Zapadnoj Nemačkoj, ostavljajući kod kuće staru majku i svog ljubimca mačora Isu. Odlučio je da bi bilo najbolje da u njegovom odsustvu brigu o Isu i majci, poveri svom dobrom drugaru Hasi.
I pun elana, sede u autobus iz Bosne pravo u Evropsku Uniju, Zapadnu Nemačku. Snašao se brzo, našao je posao i stan, a u čvrstoj odluci da zaradi pare i ušteđevinu uloži po povratku u Bosnu.
Bilo je to vreme 60tih te se nije ni znalo još za kompjutere i internet. Vesti su se slale običnim kovertiranim pismom od papira na adresu.
Nije prošlo ni tri meseca, kad na njegovo iznenađenje stiže pismo iz Bosne od Hase. Brže bolje, on je pocepao kovertu ne bi li video sadržaj, i poče gorko da plače. U pismu je samo bila rečenica:
“Dragi moj prijatelju Mujo, umrla ti mačka. Haso.”
Sav očajan, Mujo piše nazad pismo svom prijatelju u Bosni:
”Moj dragi Haso raduje me što si brinuo o mom Isu, ali ja umalo da se šlogiram od prepada kad sam video vest. Ti si prijatelju moj trebao prvo da mi napišeš: Mujo popeo ti se mačak na krov! Pa zatim, pao ti mačak sa krova, a onda u trećem činu umro ti je mačak Iso.”
Zabrinuti Haso, odmah mu je napisao pismo izvinjenja, obećavši da mu se tako nešto više neće više ponoviti, jer Mujo mu je najbolji i najdraži prijatelj.
Prođe narednih tri meseca i Haso ponovo šalje pismo Muji:
”Mujo, popela ti se majka na krov!”
Da ga pripremi ….