Postoji narod koji je poreklom iz severoistočne Indije; i iz nekog razloga pre više stotine godina su migrirali preko Balkana u celu Evropu.
Ono što je tipično bilo da je ta selidba bila u vidu čergi; zaprežna kola sa natkriljenim platnom. Usput bi se ponegde zadržavali da bi odmorili, kuvali u velikim kotlovima na otvorenom; ali ono što ih je uvek pratilo i čime se ponose to su igra i pesma.
U današnje vreme i pored njihovog slobodnog duha da se nigde ne zadržavaju i vezuju, mnogi od njih su se i obrazovali i stekli akademska znanja i uklopili se u državama gde su ostali da žive.
Međutim zbog njihove prošlosti, uglavnom i dalje postoje velike predrasude u pogledu ovog naroda za koji se često kaže ROM – što na njihovom jeziku znači čovek.
I tako se nekih sedamdesetih godina, jedan Rom zaposlio pri Vojsci bivše Jugoslavije kao prevodilac engleskog.
Jedan viđeniji i visoko rangirani oficir pri Generalštabu Jugoslovenske narodne armije, skraćenica JNA; po službenoj dužnosti je nosio svom načelniku po statusu vrhovnom oficiru izveštaj. A da je pri tom pred poluotvorenim vratima sedeo dotični gospodin prevodilac engleskog.
Ušavši unutra uz salutiranje gospodin pukovnik je upravo predavao svoj izveštaj sa terena; ali je pored letimičnog naslova izveštaja Načelnik generalštaba upitao:
„Da li me još neko čeka ispred?“
Usledio je ubrzan odgovor:
„Da, neki Ciganin čeka.“
Ali u to vreme kad je postojala jedinstvena država, to je bilo zabranjeno, jer se tretiralo kao nepoštovanje narodnosti manjina.
Kako je dotični prevodilac to čuo, to mu je bio povod da odmah brže-bolje uleti kod Generala Armije sa pritužbom da je bio nazvan Ciganinom. Te starom vojniku učesniku Drugog svetskog rata nije preostalo ništa drugo, nego da odmah putem telefonskog poziva pozove natrag oficira na raport.
Ušavši opušteno svestan da je dobro uradio svoj deo posla i izveštaj, odmah po odazivanju nazad u kabinetu Generala Armije; odmah je usledilo pitanje:
„Dobro, de što ga nazva Ciganinom? Došao je ovde čim si izašao da se žali i pravi pritužbu na tebe?“
Na to je usledio odgovor:
„To što on prevodi engleski, ne znači da je Englez. Ciganin je Ciganin.“
Ovaj odgovor je izmamio veliki osmeh kod Generala, zamalo da se grohotom nasmeje. I reče mu:
„Dobro, dobro, samo kad izađeš iz kabineta izgledaj kao da sam te dobro iskritikovao.“
„Nema problema, biće tako. Ako je to sve, dozvolite da se udaljim“, salutirao je i izašao.
Ali sav srećan što je umislio da je napakostio viđenijem oficiru, ubrzo se sneveselio kad su se otvorila vrata kabineta uz brzi hod i oštar pogled, propratćen sočnom psovkom:
„Majku mu cigansku, on će da mene tuži kod Generala!“