U vreme turske okupacije i vladavine turskog carstva na prostorima današnje Srbije; u davnom 15. veku. Kada je vladar srpske države bio Đurađ Branković, oženjen grčkom princezom Jerinom Kantakuzin; u narodu prozvanoj Jerina prokleta; a zbog nametnutog teškog rada i izgradnje Smederevske tvrđave i drugih nameta.
Đurađ Branković važio je za hrabrog vladara, ali u teškim vremenima bio je prinuđen da svoju 16-togodišnju ćerku Maru uda za turskog cara Murata II. Sa obe strane bio je postavljen uslov radi sklapanja ovog braka, a najviše radi diplomatskih odnosa Srbije i Turske.
Princeza Mara je tražila da ostane hrišćanka, što je udovoljeno s tim da svoju veru ne prenosi na druge. A Turci su tražili da Đurađ i Jerina sakupe ogroman miraz od 600.000 dukata, što je bilo više od šestogodišnjeg danka koji je Đurađ plaćao Turcima, odnosno više od desetogodišnjeg danka koji je Đurađ od 1428. godine plaćao Turcima. Venčali su se 1436. i Mara je bila druga i poslednja venčana žena Murata II, koji je ranije oženio Halimu, u zlatnim dukatima, a što je bio veliki namet na srpsko stanovništvo. (Za one koji ne znaju, u islamskom pravu dozvoljeno je da muškarac ima četiri žene.)
Lepota Marina je bila velika i nadmašivala je sedam zemalja koje su se tada nalazile pod turskom vlašću.
Kada su je odvodili u Tursku, na putu je ova lepa princeza načula da sultan neće biti previše zainteresovan za nju jer više voli dečake.
Po dolasku u Tursku i sama se u to uverila; ali je zbog odličnog obrazovanja bila rado prihvaćena u društvu i razgovoru sa sultanom, između ostalog i o diplomatskim odnosima. Murat II je imao u svom haremu oko 300 žena i 30 dečaka sa kojima je radije imao seksualne odnose nego sa ženama, sa kojima je tek toliko bio da ostavi potomstvo. Mari je urađena hirurška operacija pre odlaska za sultana, tako da nije mogla ostati trudna.
Mara je zbog svog velikog obrazovanja i oštre pameti bila veliki učitelj i savetnik njegovog sina Mehmeda-osvajača, tako da je i posle sultanove smrti bila pod zaštitom i patronatom njegovog naslednika.
Po smrti oca, on dopušta da se njegova maćeha vrati u Srbiju i da ima u posedu Toplicu i Dubočicu, što je bilo neuobičajeno u to vreme da žena ima posede; uz to vratio joj je i njen miraz od 600.000 zlatnih dukata.
I Mara po povratku u Srbiju vraća se u Smederevo i bila je veliki savetnik za sve one koji su trgovali sa Turskom.
Odbila je da se uda za vizantijskog cara Konstantina XI Paleologa, jer se zaklela da se više neće udavati. Svoj život posvetila je crkvi, mada se nije zamonašila. Pomagala je novčano Svetu Goru; manastire Hilandar, Vatoped i Sveti Pavle.
Tako da ova lepotica sa umnom glavom, po analima tadašnjih savremenika, nije doživela ljubav muškarca; uz to bila je nužda da bude udata za gej sultana radi boljih diplomatskih odnosa.