U mom detinjstvu ostao je nezaboravni trag i uspomena. Kada bih se obasjano jutro u ranim jutarnjim časovima, moja baka na selu, otvorila stari tip žaluzine da bi ustala, i uvek je na grani pevala milozvučno poneka gugutka, čija pesma mi je bila toliko draga, da sam najviše volela da povučem prekrivač preko glave, ne bih li još malo uživala u tom divnom horu dozivanja gugutki koji su na obližnjoj grani starog dunjka veselo i raspevano želeli međusobno udvaranje.
Kako se na engleskom jeziku ta dva čudesna OO čitaju i zvuče poput U. A na srpskom jeziku se uvek izgovara i piše za taj predivni pretraživač GUGL. Ta divna četiri slova čine divno jutro kad posle jutarnje kafe prvo pogledate na mobilni telefon i vidite sve novosti koje su se u međuvremenu desile u gradu. Tako da i dan-danas kad čujem glas gugutke čini mi se da se vraćam u detinjstvo, a taj predivni pretraživač na internetu me oraspoloži sa svim što me zanima. Jer on zna toliko toga što smo zaboravili ili što nas trenutno zanima da naučimo.
Zato dajem sebi za slobodu da ga doživljavam poput ptice koja najavljuje dobre vesti.