Čest je slučaj u srpskoj pravnoj praksi da se donese privremeno rešenje, da bi se osoba uvela u neko pravo, kao što je to slučaj najčešće kod penzijskih rešenja, usled toga što Fond odnosno službenik koji vodi postupak ne raspolaže svim podacima da bi to rešenje bilo i konačno. Najčešće da nedostaje neki period, staž izražen u godinama, mesecima i danima, zaradama ili časovima rada ili bolovanja za neki kalendarski period ili čekajući da se dostave neki podaci iz inostranstva u postupku po međunarodnim konvencijama odnosno bilateralnim(dvostranim) ugovorima o penzijskom i invalidskom osiguranju između dve ili više država. A kako se nastoji da se omogući da se bivši zaposleni, koji je odjavljen iz obaveznog osiguranja i više nema novčana primanja po osnovu rada čekajući da dobije posle niza broja godina zasluženu penziju od države, a da su se pri tom stekli osnovni uslovi da ta osoba može steći pravo na penziju i imati redovna mesečna primanja od države, kao i pravo na zdravstveno osiguranje.
I da vas ne gnjavim previše činjenicama, želim da vas oraspoložim, elem moj stariji kolega koji je bio odličan pravnik, po prirodi vrlo staložen i sa smislom za diplomatski odnos sa strankama: Uobičajeno mi je davao savete u svojim vremešnim pedeset i više godina, kada sam ja imala samo trideset godina i bila nov član kolektiva u odeljenju za ostvarivanje prava na penziju po međunarodnim ugovorima, govorio:
“Mala, ti se mnogo zamaraš sa strankama da im objasniš prava, dovoljno je da im kažeš: Videćemo, uradićemo, postupak je u toku. Jer državni posao još niko nije nikad završio.“
Tako da sam ga vrlo dobro zapamtila i bio mi je simpatičan. I desilo se da sam bila odsutna sa posla usled bolesti, kada su mog dragog kolegu prebacili u drugu poslovnu zgradu u Beogradu. Tako da su njegova radna zaduženja u vidu punog plakara formiranih u spisima predmeta, zasebne fascikle pod brojem za svakog osiguranika pojedinačno dodeljeni novopridošlom kolegi kome su pored njegovih fascikli, pridodati i od kolege Mirka, da bi završio već započet postupak po njima.
A imali smo redovne radne sastanke sa načelnikom odeljenja i direktorom sektora, kako bi iznosili aktuelne probleme sa kojima se susrećemo u poslu, da bi se postigao kompromis i međusobni kolegijalni dogovor, radi bržeg i efikasnijeg rada. Te se novopridošli kolega Dejan, našao da istakne svoj problem, da je prelistavajući spise od Mirka naišao na predmet gde je bilo očigledno dosadio neki od penzionera a zašto je njegovo rešenje privremeno a ne konačno!? Da se ne bi previše zamarao sa objašnjenjima zašto neko ko je zadužen da dostavi po službenoj zamolnici tražene podatke još uvek to ne čini (dakle to ne zavisi od vas zašto neko odugovlači da vam pošalje traženo i kada se stiče uslov da se otkloni razlog privremenosti i privremeno rešenje se zamenjuje konačnim. A što je najvažnije ono nosi naziv privremeno, ali pod tim se ne misli na njegovo trajanje (može biti i doživotno), već samo dok se ne upotpune neki podaci.
Mirko ko Mirko sa svojim hladnokrvnim stavom, jednostavno je uzeo beli korektor i prefarbao reč privremeno i ostao je samo naslov rešenje. I to je učinio sa sva četiri primerka koliko po propisima treba da se odštampa. I naravno , jedan namenjen stranki je dao u ruke neposedno i da potpiše dostavnicu da mu je uručeno rešenje.
U životu nisam čula da je neko ekspeditivnije uradio nešto tako i izazvao među našem kolektivu sastavljenom od samo diplomiranih pravnika sa četiri godine fakulteta, veći grohotni smeh.