DEMOGRAFIJA U PRAKSI
Srbija zemlja sa bogatim istorijskim nasleđem, na brdovitom Balkanu i raskrsnici puteva zapada i istoka. Kao što sam pomenula u jednoj od prethodnih priča, datira sa istorijskim i kulturološkim nasleđem još iz doba neolita. O čemu postoje materijalni dokazi, koje su vredne arhitekte pronašle na ovim prostorima, između ostalog, kromanjonca, neadrentalca i slično. Bilo bi preopširno nabrajati šta je sve nađeno i šta se još uvek pronalazi čak i u današnje vreme. Ali suštinski bitno je da se beli čovek pojavio najverovatnije na ovim prostorima, a zatim migrirao prema ostalim delovima Evrope, prema severu i jugu, zapadu i istoku. Od Španije do Ruske federacije.
Međutim planeta zemlja je živa planeta i u tolikom vremenskom periodu normalno je da dolazi do stalnih nekih promena i migracija.
Zbog geografskog položaja, često je bila željeni plen od drugih naroda, te se tako oduvek suočavala sa ratovima.
Srednji vek je bio prilično težak u celoj Evropi, a na ovom podneblju život nije bio baš lak, jer je bila aktivno sa više prekida i bunama pod okupacijom turskih okupatora.
Značajna dva momenta u cilju oslobađanja od turske vlasti bili su prvi srpski ustanak 1804, godine pod vođstvom Đorđa Petrovića, od turaka zvani crni Đorđe, pa otud i prefiks na prezimenu Karađorđe gde je bilo teških okršaja sa uzurpatorom. Posle toga je 1814.godine došlo do drugog srpskog ustanka predvođenog Milošem Obrenovićem, koji je svojom mudrošću uspeo da 1833. turskim hatišerifom, zvaničnim pismom od samog turskog cara otera Turke iz Beograda, tako da nedugo za tim započeta nova epoha posle dugogodišnjeg tamničenja pod okorelim Turcima. Miloš Obrenović od vođe drugog srpskog ustanka, iako trgovac stokom sa Austrougarskom monarhijom i nepismen, formira svoj tim obrazovanih i stručnih ljudi i uspostavlja samostalno upravljanje Srbijom. Te već 1835.godine 15.februara na takozvani srpski praznik Sretenje donosi “Ustav Srbije”, po ugledu na francuski, čiji je tvorac bio Dimitrije Davidović. A koji je imao za cilj da suzbije apsolutizam srpskog vođe, a po odluci Tuskog dvora, Miloš Obrenović dobija titulu „Baš kneza“ odnosno prvog kneza. Danas se 15.2. svake kalendarske godine obeležava kao dan državnosti Srbije.
Po mom ličnom mišljenju posle mnogih slavnih i tragičnih dešavanja od Kosovskog boja 1389.godine gde je izginula sva prvoklsna vlastela i sa turske i sa srpske strane vođeni svojim vladarima turskim sultanom Muratom i srpskim knezom Lazarom Hrebljanovićem. Miloš je bio narodni čovek i bogom obaren mudrošću i ukratko kako je Srbija kao Kneževina počela da se polako uzdiže i da uz duh slobode sa entuzijazmom počela da sa svojom mudrom glavom na čelu, uvodi novine u životu naroda, ne bi li se izdigli prema ostalim evropskim državama po načinu življenja i kulturi.
Ali zbog velikog stradanja života srpskog življa. U jednom momentu se došlo do toga da je trebalo povećati broj stanovnika u državi.
“Jer ako nema naroda nema nad kim da vladaš?“ razmišljao je i govorio srpski knez.
Tako da je 1840 do 1864. godine bio na snazi tzv. “Bećarski zakon“ odnosno vrsta poreskog zakona. A koji je predviđao i važio za sve neoženjene muškarce te je između ostalog jedna od odredbi glasila ovako:
“Za sve neoženjene muškarce bez nekretnina pa su tako namet plaćali neoženjeni ljudi, koji niti kuća, niti baština svojih imaju, nego, služeći drugog, sebi godišnje što privrede”.
Kako bi se povećao natalitet i brojčana vrednost Srbalja, valjalo je udariti po neženjama i vagabundima, odnosno muškarcima koji su od braka i porodice bežali “ko đavo od krsta”, bili “bez samostalnih poslova” i “jurili sojke” po Beogradu. Da bi nastavili sa ovakvim životom, morali su da plate pozamašan danak od 1406 groša godišnje, što je za to doba bila poprilično visoka svota novca.
U prvoj godini od donošenja ovog Zakona ovu kaznu je platilo 2764 muškaraca kada je u beogradu živelo svega 69000 ljudi.
Kad uzmete vremenski period pre oko dvesta godina i danas, da li se zapitate ko je bio dovitljiviji i napredniji u rešavanju državničkih pitanja? Danas neki mudri ljudi kažu. A šta će vam teritorija zemlje, ako nema ljudi. Pošto svaka individua ima pravo na sopstveno mišljenje i izbore u životu, tako da i tebi dragi čitaoče ostaviću bez sugestije šta je pametnije?
“Biti svoj na svome ili drugome sluga?“