Dajte mi činjenice daću vam pravo

Dajte mi činjenice daću vam pravo

U ova turbulentna vremena kada je svet došao do kolapsa na vrhuncu civilizacije u 21.veku, kad je tehnologija toliko napredovala, kada je razgovor preko interneta prevladao u sveri komunikacije bilo u našem lokalnom mestu prebivališta ili preko silnih planina i okeana.Došli smo do ivice trećeg svetskog rata i zveckanja oružija i pretnjom atomskih bombi.


Ali ono što se nije promenilo, to su blagodeti koje nam je neka viša sila podarila. Raznolikost geografskih područja, negde okeani, jezera, reke, planine, zelene livade, pustinje i ljudi koji žive na tim podnebljima i uslovljenost različitih naroda,izgledom, kulturom i jezikom.


Postojala su i postojaće različita carstva i kraljevstva sa različitim vladarima, načinima života, a time počev od običaja i pisanih zakona. Da bi se razumeli zakoni ,mora se poznavati i istorija i geografija iz čega proizilazi, zašto su u određenim kalendarskim periodima vladali i određeni zakoni. A pretpostavljam, da je sve što je bilo neobjašnjivo, proizašlo pokretanjem mašte i doživljaja ljudi, a time i stvaranje različitih religija, nekada poligamnih (verovanjem u više bogova), do danas kada u preovlađuju monogamne (verovanjem u jednog boga), hrišćanstvo, islam i budizam. Ali analizom teologa suštinski se dolazi do podudarnosti, nekih dešavanja koja su pratila istorijske događaje. Npr.“veliki potop“ u doba Noe.
I dok najčešće spominjemo Atlanski i Pacifički okean,kao mesta dešavanja i prekomorske veze između kontinenata i ,država i ostrva;nekim slučajem kao da se zaboravlja postojanje nekadašnjeg praokeana koji se nalazio na prostoru Panonske nizije u Evropi,a koji se usled nekih tektonskih pokreta zahvaljujući najlepšoj i najvećoj reci Evrope Dunav, izlio u Crno more.

Čak neki teoretičari pominju da se i Nojeva barka zapravo zaustavila negde blizu područja Karpatskih planina i da mu je tu Golubica najavila kopno. Zanimljivost je utoliko veća, što se u tesnacu Đerdapske klisure u Srbiji, nalaze, odnosno nađeni su fosilizarani ostaci morskih školjki, a prema naučnim istraživanjima uz Panonsko spajalo se i Vlaško more.


U podunavskom regionu u Srbiji se nalaze važni arheološki ostaci još od doba neolita, konkretno rečeno nalazište „Vinča i „Donji Milanovac“ gde se otkopavanjem ekspertskih timova ustanovilo da se radilo o prastarim civilizacijama, sa urbanizovanim kućama i nađenim kućnim posuđima za spremanje hrane. A ono što je još zanimljivije sve ukazuje da je tu bila i prapostojbina belog čoveka i da su odatle bile migracije ljudi širom Evropskog kontinenta. Čak je i oko 18 rimskih imperatora rođeno na teritoriji današnje Srbije,među kojima je i Konstantin i Justinijan.


I ova zemlja seljaka iznedrila je mnoge svetske naučnike Milutina Milankovića, Milenu Marić Ajnštajn i dr.
Svako naučno otkriće svaki pokret u civilizaciji ljudske populacije, počev od plemenskih zajednica, do savremenih informacionih tehnologija, zahteva i nosi sa sobom potrebu, da se regulišu i pravno iz prostog razloga da bi svet bolje funkcionisao.

Daću vam samo jednu malu anegdotu kroz istoriju i pravo. Pojava automobila. Mislite da nije zanimljivo, pa šta danas milioni i milioni ljudi vozi automobil i menjaju se i marke i performanse, ali znate šta nekada je to bila retka stvar i prava senzacija ko je imao automobil, naravno samo bogati ljudi. I možda to nije interesantno, sve dok neki od tih mladih bogataša ne bi sa tom stvari pregazili nekog ili nešto i sirotog kućnog ljubimca psa. I znate onda šta se desilo. Onda su ugledni i obrazovani ljudi morali da se skupe i da duboko se zamisle i kako da reše tu situaciju, jer su sve češće gospodin ili gospođa imali neprijatnost sa tom stvari što brzo prevozi ljude i pravi takvu štetu, tako da i puritanske tatine ćerke u lepoj odeći sa šeširom na glavi i suncobranom u ruci radi lepog tena ili kišobranom zbog dosadne engleske kiše,nisu bile ružno uprljane kao njihove sluškinje što nose ugalj.


Te se dakle jednog dana skupila viđenija gospoda i uz po čašu viskija ili džina rešila da se mora stati tome na kraj. Ali pre nije bilo automobila, osim zaprežnih kola, pa nije bilo potrebe da se to i formalno pravno reguliše. Elem, gospoda su zauzela stav da će se ta naprava što čaćavi, ruši, povređuje i ubija čak ponekad ljude definisati po ugledu na staro rimsko pravo kao „opasna stvar“. I to je bio tek početak pravila koja se odnose na vlasnike i vozače automobila.Danas je to Zakon o bezbednosti u saobraćaju, Zakon o putevima itd.


Dakle dajte mi činjenice, daću vam pravo, kako rekoše još stari rimljani.