Prilično čest slučaj u srpskoj pravnoj praksi je da nastane sukob oko međe (granice) između dve poljoprivredne parcele.
U vremenu hiperinflacije, kada se narod snalazio svako prema svojoj dovitljivosti, šverc cigareta, nafte, razmena deviza na ulici i slično. Mnogi koji su želeli da budu izvan te „sive zone ekonomije“ su se setili iskustva svojih roditelja i predaka, pridržavajući se kulturološke tradicije i bavljenjem poljoprivrednom delatnošću kako bi nadoknadili svoje egzistencijale potrepštine, prvenstveno hrane.
U podunavskom regionu, koji je lociran pretežno pod upravom grada Požarevca, takozvanog Braničevskog okruga, zadržavši stari naziv, nekadašnjeg grada Braničevo kod Kostolca, koji je nastao u neposrednoj blizini antičkog rimskog grada Viminacijuma.
U varošici Veliko Gradište, moji poznanici su imali nešto nepokretnosti, te su revnosno posle prolećnog oranja posejali kukuruz, radi ishrane stoke kod kućnog domazluka. I to bi bilo sve u redu da susedna parcela nije bila takođe pod zasadom kukuruza čiji vlasnik je bio na radu u Evropskoj Uniji, te je zbog deviznih prihoda u evrima se osilno ponašao, i tri godine zaredom je ulazio po metar u među mojih prijatelja, iako je bio već opominjan, no on je to činio i ostalim susedima. I zamislite kad vam neko uđe u posed po metar u dužini od 100m. A prema nomenklaturi mernih jedinica zemlje koristi se AR=100m2, to znači da vas je uzurpirao nekih 10 ari.
Ali, njegove pare nisu bile dovoljne koliko i znanje jednog običnog seljaka. Te su Simeon i Marijana, dve godine ćutke pretrpeli ovu neotesanost. Ali i bog tri puta oprašta. Te kad se to desilo i treće godine Marijana reče svom suprugu:
“Simeone, ovaj je opet ušao u naše iako si mu već rekao prethodne dve godine da to ne čini i pogazio je reč opet!“
Simeon na to klimnu ćutke glavom, dajući na znanje da je čuo i samo reče:
“Ma pusti ga“
Ali došla je i kasna jesen kada je trebalo obrati kukuruz. I tada Simeon, ozbiljno gotovo naredbodavno reče svojoj ženi:
“Slušaj prvo ćemo obrati tu brazdu, od ovog silnika“. Te tako i učiniše.
Nedugo, nakon toga pojavi se Novica iz Topolovnika, vlasnik susedne parcele koji je zbog imućnosti primenio sve dobre agrotehničke mere, te je njegov usev kukuruza značajno bio bolji. I sa traktora poviče na Simeona:
“Čekaj Simeone šta to treba da znači da si obrao moju brazdu kukruza?“
Na to će Simeon: “Pa ti dobro znaš da čija je zemlja, njegov je i plod, idi pa me tuži! Sud nije daleko.“
Ne beše mu svejedno, ali više nikad nije ušao ni pedalj u oranicu Simeona i Marijane.
Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa Srbije, jasno definiše šta je stvar nepokretna i pokretna, plodovi, nihove vrste prirodni i civilni, pravo službenosti. U konkretnom slučaju Zakon glasi ovako:
Član 70
Ako se svojim sjemenom zasije tuđe zemljište bez saglasnosti vlasnika zemljišta (znao je ili je morao znati da na to nema pravo), rod pripada vlasniku zemljišta, koji nije dužan dati naknadu za uložena sredstva i vrijednost rada.
U slučaju iz stava 1 ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.